SAZVUČJE SEDAM ISTINA
(Reč o knjizi ‘’Let u gnezdu’’, autorke Gordane Roščić)
Ona gleda, ona promišlja! Uz plamsanje, uz rastenje, uz zanošenje, ponesena svojim snovima. Ona se u SVE unosi celim svojim bićem, u svakom od bezbroj načina sagledavanja stvarnosti. Ona se pita: Da li je ovaj naš svet stvarni, ili je za svakoga od nas samo odsev ličnog mikrouniverzuma? Ona zna: njeno gnezdo je svet!Svet povezan sa svetom empirijske stvarnosti, ali nije sam po sebi empirijska stvarnost.
Ona je Gordana Roščić, pesnikinja i glumica, koja nam se u svojoj modernističkoj težnji ka jedinstvenom, simboličnom, vizionarskom umetničkom delu, predstavlja svojom zbirkom pesama ''Let u gnezdu''.
Pretraživanjem svoga subjektivnog ''ja'', kopajući poput starodavnih tragača za zlatom, u potrazi za smelijim oblicima svog poetskog izraza, ona izranja na literarno polje Srbije. Stihovi Gordane Roščić, okrepljuju svojim slobodnim horizontima, izlazeći potpuno iz okvira tematske i formalističke skučenosti, odslikakavajući složenost i osobenost savremenog života.
Koliko je pesnička misao u ovoj zbirci zaokupljena bezbrojnim zagonetkama koje nam život nudi, jasno se očituje u specifičnom načinu razmatranja čovekovih tajni i traženja smisla. Gordana to postiže osobenim karakteristikama svoje refleksivnosti, kao i izvesnom dozom naracije kroz poeziju. Čitalac na mahove stiče utisak da čita jednu avangardnu dramu, u koju je Gordana, prateći povremeno i tok svojih misli, ugradila svoju ljubav prema prema teatru. Takvu impresiju, čitalac opaža u nesvakidašnjim konstrukcijama: Npr. ''neletivu okrilatiti'', ili ''u našemu danasu'' (ne kao priloška odredba za vreme, već kao imenica ''danas''), ''nažuljane želje''( objašnjenje bi bilo: snovi koji nisu našli svoju meru u odmeravanjima životnim), ili komparativ ''zinuta zanimacija'' (futuristički sagledano, ona će misli čitaoca prevesti u reči za koje je mislio da su neprevodive), ili ''paklovanje'' od imenice pakao postaje u njenim stihovima zbirna imenica jer svako svoj pako ima. Zatim neobični glagoli: kitnjariti, pepeljužiti se... Interesantne i vredne promišljanja su neobične spone reči: ''kadjojseprohte'', ''kadnetreba'', ''svakavaškaobaška''. I još sijaset reči i izraza, koji daju punoću zgusnutoj emocionalnoj slici i živosti pesničkog izraza zbirke ''Let u gnezdu''.
Pored očiglednih nadrealističkih i estetičkih osobenosti, ovu poeziju karakteriše upućenost na čovekovu podsvest, neobični spregovi reči, hermetičke i samo pažljivim čitanjem dokučive metafore. Osobenost joj daje i specifičan intenzitet misli i osećanja, što se pojačava semantičkom i misaonom eliptičnošću i izrazito kondenzovanom poetskom slikom.
Iako svojom tematikom i specifičnom formom izraza, pesnikinja utire nove puteve ljudskih saznanja, ipak ostaje verna životu, humanosti i idealima savremenog čoveka sa svim njegovim protivrečnostima.
Iako je ljubav dominantna nit, potka svih pesama u zbirci, pažljivim čitanjem može se percipirati sazvučje svih sedam ženskih glasova. To može biti i glas jedne jedine žene u različitim raspoloženjima, u različitom životnom dobu. To su glasovi misticizma u ženi, filozofskog promatranja sveta i sebe u njemu, teološke rasprave sa Svedržiteljem, socijalizacije, psihološkog poniranja u iracionalno ‘’ja’’, estetička merila bez kojih mnogi segmenti života ne bi imali smislenu formu. I dolazimo do ljubavi. I samo ljubavi, kao pokretača, kao početak kraja i kraj početka, kao osnove i nadgradnje, kao smisla života i smisla smrti. U najkraćim crtama, sedam navedenih strukturalnih slojeva, na neki način postaju kod po kome čitalac treba da promišlja i dešifruje stihove iz ove zbirke. Gordana Roščić nam je to i plastično ponudila, videći slojeve kao zmijske košuljice ptice-zmije, koja svija svoje gnezdo, širi ga, obogaćuje, hrabri njegov opstanak, sikne otrov kada brani svoje, i nadasve neguje svoju individualnost.
U pesmi PARA-LOVE-DISE-CITY, ona želi da veruje, kako je moguće postići Jedinstvo dvojstva, pa makar i na kraju svega, pa makar i gore, u Raju ( Paradise). Svi strahujemo od jedne istine: Postoje ljubavi koje ponovo ne bi poželeli, možda je nikada ne bi preživeli. Ne bi poželeli ponovo Leonarda Koena i njegovo Dance Me to the end of Love.
Helellelujah!
U pesmi VERUJ VO JED, VO JEDNINU, ILI VO JEDINE NAS, poruka je kristalno očita: Ne uzmiči koliko god uplašen bio- gađaj prvi! Daj- tako ćeš dobiti i ne očekuj da ti se vrati! Ne čekaj- živi!
VOIMJA SERCA je pesma koja se bavi metaforom neba. Neba iznad zemlje, iznad nas i blata. Samo kada bi u svojoj ograničenoj i prizemnoj ljudskosti, čovek mogao da pogleda gore, i da se moli, dovoljno bi bilo! Krotko i uzdržljivo, mirno i pokajnički, da se moli, dok ne oseti kako se srce zagrejalo, a u duši razlio mir i radost. A onda bi se molio sa osećanjem pravim, iskonskim, astralnim. Molitva odjekuje ne samo u raciu, već u srcu. ''Siđi u svoje srce, i naći ćeš u njemu lestvicu za penjanje u Carstvo Božje'', savetuju Sv. Oci.
Pesma ODMERAVANJE, ističe promatranje kroz sveprisutne i sveodržive konstante. Traži šifru ''Moguće mape za savršenstvo''. Ali kada Duša pretrne u molu, koji je potpuno uzme... Pravi ton bi nazvala bezdan. Pravu reč bi nazvala ''Malo je!''.
MR. TIME, 'AJ SADIMO TIKVE Ona poručuje, možeš se igrati vremenom kao na raskršću svemira. Ova stvarnost koja nam se nameće, i moramo je gledati, hteli ili ne, samo bledi je odsev ljudske stvarnosti. I odjekukuju u svakome od nas biblijske reči tvoraštva: ''Neka bude svetlost''. Onda zašto se i pesnikinja ne bi pitala: ''A kako bi bilo nakrasti se svetla'' Male figurice sa krinolinom i cilindrom nisu želele da se zatvori poklopac mračne muzičke kutije, a pristale su da se okreću u krug. I one bi na svetlost, žive za momente svetlosti, kad god, i kakve god! Da, a pesnikinja nam daje digresiju za promišljanje: Gde je njihov stepenik za sutra? Možda u čudnoj budućnosti za njih, budućnosti večno mladoj, zato što je oni nikada neće imati!
GAZ U OZje pesma kroz koju pesnikinja korača žuljevitim stopama, u cipelama klovnovskim, sa Limenim čovekom koji je svestan svoje emotivnosti ali je od neprijatnog materijala sastavljen, i Strašilom koje silno želi da mu srce zakuca u grudima. A onda i bosonoge želje imaju smisao jer su tvoje. Samo tvoje! I postavlja pitanje da li su priče za decu samo dečije, i da li u njih treba sumnjati?!
LET U GNEZDU, pesma po kojoj je i naslovljena zbirka, ima jedan noseći stih: ''Gnezdo je za uzlet uznosište i za dolet svijalište''.
Ako na pravilan način percipiramo simboliku samo ovih stihova, shvatićemo da čitava pesma naginje ka ''putu traženja'', ka postizanju i ostvarivanju spajanja i zajedništva, jednostavno rečeno sjedinjavanja sa krajnjom Stvarnošću. Čist simbolizam, pronalaženje krajnje istine i jedine Stvarnosti.
RASKID FILMA, svesno prikriva težnju za dubokim poniranjem u sebe, jednom dozom impersionalnosti, na mahove parnasovski koncipiranom, zbog objektivnosti i hladnoće izraza. Direktor gasi reflektore sujetnoj drami, kojoj je uvodni džingl dao primat špici za odjavu. Fabula joj bitna nije, toj komercijalnoj drami, toj unakaženoj, unazađenoj slici simuliranog života. Svi putevi kada se zbroje, na kraju se svedu na jedan!
Pesme KNOW-HOW, VISOKA MODA OGOLJENOSTI, PEJNOKIO I EMOBULIMIJA, INSIDE-OUT pronose svojevrsnu satiru novog doba. Sve je trgovina. I ljudske duše su u opticaju, osećanja, rodoljublje, ma sve! U interesantvoj uzdržanosti, na mahove buntovnički vatrenoj, pesnikinja nam otvara širok prostor za razmišljanje bogat egzistencijalnim bojama našeg savremenog života.
Dve, naizgled kontrasno koncipirane pesme ŽENSKASTO PERO i MUŠKA POSLA, sublimiraju jednu poruku: Ljubav mnogo ne bira, ona traži da bi dala!Intelekt posustaje pred emocijama, slabost nadjača i najjače oružje argumentacije. A ideja idealne žene u viziji muškaraca, nađe svoje opredmećenje u ženi koju zavoli kakva god da je, kakvu nikada nije ni pomislio sanjati.
CONTEMPORARY POET HRABRI KROJAČ IZ ON LINE je epilog. Predstava epilog, ili epilog predstave naslovljen ''Let u gnezdu''. Ili diskurs obojen ljubavnim porukama. Na čitaocu je da domašta praznine svoje i tuđe, da ih oboji svojim bojama. Pa makar i konzumirao napitak na bazi tratinčice, ili se inspirisao slikarskom naivom Zuzane Halupove. Ili se samo pridružio Gordani Roščić u njenoj molitvi: ''Molim noć da me prespava!''
Dragana Džajević
(Reč o knjizi ‘’Let u gnezdu’’, autorke Gordane Roščić)
Ona gleda, ona promišlja! Uz plamsanje, uz rastenje, uz zanošenje, ponesena svojim snovima. Ona se u SVE unosi celim svojim bićem, u svakom od bezbroj načina sagledavanja stvarnosti. Ona se pita: Da li je ovaj naš svet stvarni, ili je za svakoga od nas samo odsev ličnog mikrouniverzuma? Ona zna: njeno gnezdo je svet!Svet povezan sa svetom empirijske stvarnosti, ali nije sam po sebi empirijska stvarnost.
Ona je Gordana Roščić, pesnikinja i glumica, koja nam se u svojoj modernističkoj težnji ka jedinstvenom, simboličnom, vizionarskom umetničkom delu, predstavlja svojom zbirkom pesama ''Let u gnezdu''.
Pretraživanjem svoga subjektivnog ''ja'', kopajući poput starodavnih tragača za zlatom, u potrazi za smelijim oblicima svog poetskog izraza, ona izranja na literarno polje Srbije. Stihovi Gordane Roščić, okrepljuju svojim slobodnim horizontima, izlazeći potpuno iz okvira tematske i formalističke skučenosti, odslikakavajući složenost i osobenost savremenog života.
Koliko je pesnička misao u ovoj zbirci zaokupljena bezbrojnim zagonetkama koje nam život nudi, jasno se očituje u specifičnom načinu razmatranja čovekovih tajni i traženja smisla. Gordana to postiže osobenim karakteristikama svoje refleksivnosti, kao i izvesnom dozom naracije kroz poeziju. Čitalac na mahove stiče utisak da čita jednu avangardnu dramu, u koju je Gordana, prateći povremeno i tok svojih misli, ugradila svoju ljubav prema prema teatru. Takvu impresiju, čitalac opaža u nesvakidašnjim konstrukcijama: Npr. ''neletivu okrilatiti'', ili ''u našemu danasu'' (ne kao priloška odredba za vreme, već kao imenica ''danas''), ''nažuljane želje''( objašnjenje bi bilo: snovi koji nisu našli svoju meru u odmeravanjima životnim), ili komparativ ''zinuta zanimacija'' (futuristički sagledano, ona će misli čitaoca prevesti u reči za koje je mislio da su neprevodive), ili ''paklovanje'' od imenice pakao postaje u njenim stihovima zbirna imenica jer svako svoj pako ima. Zatim neobični glagoli: kitnjariti, pepeljužiti se... Interesantne i vredne promišljanja su neobične spone reči: ''kadjojseprohte'', ''kadnetreba'', ''svakavaškaobaška''. I još sijaset reči i izraza, koji daju punoću zgusnutoj emocionalnoj slici i živosti pesničkog izraza zbirke ''Let u gnezdu''.
Pored očiglednih nadrealističkih i estetičkih osobenosti, ovu poeziju karakteriše upućenost na čovekovu podsvest, neobični spregovi reči, hermetičke i samo pažljivim čitanjem dokučive metafore. Osobenost joj daje i specifičan intenzitet misli i osećanja, što se pojačava semantičkom i misaonom eliptičnošću i izrazito kondenzovanom poetskom slikom.
Iako svojom tematikom i specifičnom formom izraza, pesnikinja utire nove puteve ljudskih saznanja, ipak ostaje verna životu, humanosti i idealima savremenog čoveka sa svim njegovim protivrečnostima.
Iako je ljubav dominantna nit, potka svih pesama u zbirci, pažljivim čitanjem može se percipirati sazvučje svih sedam ženskih glasova. To može biti i glas jedne jedine žene u različitim raspoloženjima, u različitom životnom dobu. To su glasovi misticizma u ženi, filozofskog promatranja sveta i sebe u njemu, teološke rasprave sa Svedržiteljem, socijalizacije, psihološkog poniranja u iracionalno ‘’ja’’, estetička merila bez kojih mnogi segmenti života ne bi imali smislenu formu. I dolazimo do ljubavi. I samo ljubavi, kao pokretača, kao početak kraja i kraj početka, kao osnove i nadgradnje, kao smisla života i smisla smrti. U najkraćim crtama, sedam navedenih strukturalnih slojeva, na neki način postaju kod po kome čitalac treba da promišlja i dešifruje stihove iz ove zbirke. Gordana Roščić nam je to i plastično ponudila, videći slojeve kao zmijske košuljice ptice-zmije, koja svija svoje gnezdo, širi ga, obogaćuje, hrabri njegov opstanak, sikne otrov kada brani svoje, i nadasve neguje svoju individualnost.
U pesmi PARA-LOVE-DISE-CITY, ona želi da veruje, kako je moguće postići Jedinstvo dvojstva, pa makar i na kraju svega, pa makar i gore, u Raju ( Paradise). Svi strahujemo od jedne istine: Postoje ljubavi koje ponovo ne bi poželeli, možda je nikada ne bi preživeli. Ne bi poželeli ponovo Leonarda Koena i njegovo Dance Me to the end of Love.
Helellelujah!
U pesmi VERUJ VO JED, VO JEDNINU, ILI VO JEDINE NAS, poruka je kristalno očita: Ne uzmiči koliko god uplašen bio- gađaj prvi! Daj- tako ćeš dobiti i ne očekuj da ti se vrati! Ne čekaj- živi!
VOIMJA SERCA je pesma koja se bavi metaforom neba. Neba iznad zemlje, iznad nas i blata. Samo kada bi u svojoj ograničenoj i prizemnoj ljudskosti, čovek mogao da pogleda gore, i da se moli, dovoljno bi bilo! Krotko i uzdržljivo, mirno i pokajnički, da se moli, dok ne oseti kako se srce zagrejalo, a u duši razlio mir i radost. A onda bi se molio sa osećanjem pravim, iskonskim, astralnim. Molitva odjekuje ne samo u raciu, već u srcu. ''Siđi u svoje srce, i naći ćeš u njemu lestvicu za penjanje u Carstvo Božje'', savetuju Sv. Oci.
Pesma ODMERAVANJE, ističe promatranje kroz sveprisutne i sveodržive konstante. Traži šifru ''Moguće mape za savršenstvo''. Ali kada Duša pretrne u molu, koji je potpuno uzme... Pravi ton bi nazvala bezdan. Pravu reč bi nazvala ''Malo je!''.
MR. TIME, 'AJ SADIMO TIKVE Ona poručuje, možeš se igrati vremenom kao na raskršću svemira. Ova stvarnost koja nam se nameće, i moramo je gledati, hteli ili ne, samo bledi je odsev ljudske stvarnosti. I odjekukuju u svakome od nas biblijske reči tvoraštva: ''Neka bude svetlost''. Onda zašto se i pesnikinja ne bi pitala: ''A kako bi bilo nakrasti se svetla'' Male figurice sa krinolinom i cilindrom nisu želele da se zatvori poklopac mračne muzičke kutije, a pristale su da se okreću u krug. I one bi na svetlost, žive za momente svetlosti, kad god, i kakve god! Da, a pesnikinja nam daje digresiju za promišljanje: Gde je njihov stepenik za sutra? Možda u čudnoj budućnosti za njih, budućnosti večno mladoj, zato što je oni nikada neće imati!
GAZ U OZje pesma kroz koju pesnikinja korača žuljevitim stopama, u cipelama klovnovskim, sa Limenim čovekom koji je svestan svoje emotivnosti ali je od neprijatnog materijala sastavljen, i Strašilom koje silno želi da mu srce zakuca u grudima. A onda i bosonoge želje imaju smisao jer su tvoje. Samo tvoje! I postavlja pitanje da li su priče za decu samo dečije, i da li u njih treba sumnjati?!
LET U GNEZDU, pesma po kojoj je i naslovljena zbirka, ima jedan noseći stih: ''Gnezdo je za uzlet uznosište i za dolet svijalište''.
Ako na pravilan način percipiramo simboliku samo ovih stihova, shvatićemo da čitava pesma naginje ka ''putu traženja'', ka postizanju i ostvarivanju spajanja i zajedništva, jednostavno rečeno sjedinjavanja sa krajnjom Stvarnošću. Čist simbolizam, pronalaženje krajnje istine i jedine Stvarnosti.
RASKID FILMA, svesno prikriva težnju za dubokim poniranjem u sebe, jednom dozom impersionalnosti, na mahove parnasovski koncipiranom, zbog objektivnosti i hladnoće izraza. Direktor gasi reflektore sujetnoj drami, kojoj je uvodni džingl dao primat špici za odjavu. Fabula joj bitna nije, toj komercijalnoj drami, toj unakaženoj, unazađenoj slici simuliranog života. Svi putevi kada se zbroje, na kraju se svedu na jedan!
Pesme KNOW-HOW, VISOKA MODA OGOLJENOSTI, PEJNOKIO I EMOBULIMIJA, INSIDE-OUT pronose svojevrsnu satiru novog doba. Sve je trgovina. I ljudske duše su u opticaju, osećanja, rodoljublje, ma sve! U interesantvoj uzdržanosti, na mahove buntovnički vatrenoj, pesnikinja nam otvara širok prostor za razmišljanje bogat egzistencijalnim bojama našeg savremenog života.
Dve, naizgled kontrasno koncipirane pesme ŽENSKASTO PERO i MUŠKA POSLA, sublimiraju jednu poruku: Ljubav mnogo ne bira, ona traži da bi dala!Intelekt posustaje pred emocijama, slabost nadjača i najjače oružje argumentacije. A ideja idealne žene u viziji muškaraca, nađe svoje opredmećenje u ženi koju zavoli kakva god da je, kakvu nikada nije ni pomislio sanjati.
CONTEMPORARY POET HRABRI KROJAČ IZ ON LINE je epilog. Predstava epilog, ili epilog predstave naslovljen ''Let u gnezdu''. Ili diskurs obojen ljubavnim porukama. Na čitaocu je da domašta praznine svoje i tuđe, da ih oboji svojim bojama. Pa makar i konzumirao napitak na bazi tratinčice, ili se inspirisao slikarskom naivom Zuzane Halupove. Ili se samo pridružio Gordani Roščić u njenoj molitvi: ''Molim noć da me prespava!''
Dragana Džajević